"Aleksandar Tišma u romanu predstavlja figuru autoritarnog humaniste, vrhovnog autoriteta, za razliku od mene koji sam political nigredo, dakle dno, rečju ološ. Sve ono što on predstavlja, ja nisam i obrnuto, on je matičar i akademik, ja sam uličar, mi smo antipodi. Naravno, nije mi bila namera da ga dižem u nebesa, nego da prikažem problematičnost te njegove pozicije… Tišma je bio stariji od mene 22 godine i u njemu sam podsvesno video figuru oca ili starijeg brata. Bio je vrlo dobronameran, čak mi je objavio u Letopisu Matice srpske rane pesmice koje su zapravo bile prvi primeri tzv. konceptualne poezije… Aleksandar Tišma me je uvek, kada me sretne na ulici, pitao: šta si novo smislio?"
Slobodan Tišma, „Ima li koga kod kuće - zapisi jednog shizofreničara“
1 sound